понедељак, 28. септембар 2009.

Urbana mačka i sportski dan part I

Anđelići – bračni par Džez i trostruki šampion, drže gym u blokovima

Subota. Sportski dan. Kod mene to znači da se bivši setio da ima sina i da treba povremeno da ga voli, hrani i prošeta. Dakle, slobodna mačka, odlučna da se posveti fizičkoj kulturi. U seksi telu seksi duh.

Spremam se da zapalim u gym kod Anđelića. Džez je moj personalni trener. How very superstar of me, ha. Banana, žitarice i šumsko voće u boci . Džej insistira na zdravom doručku pre dizanja tegova. Nabacila sam beli top i bele pantalonice da vežbam u tome. `Barbie na tenisu` outfit. Za svaki slučaj. Uvek se setim one uzrečice da se budući muž najčešće sreće na putu do supermarketa i zato žena treba da zaboravi na papuče, papilotne na glavi i žabokrečinu od maske za lice čim odluči da napusti kuću. A i onda kada nije sasvim sama u kući. To uključuje i prisustvo papagaja koji govori.

Na putu do gyma preko Slavije treba da prođem pored Greeneta i odolim srednjoj moki 440 kalorija.
Mjau preko telefona.

UM: Šta kažeš da kupim svima po moku da se počastimo pre nego se bacimo na rmbačenje po spravama?
Džez: Dobar pokušaj. Preskoči i požuri, ja sam se već zagrejala. Čekamo te ja i Aqua Viva Slim sa dodatkom L-karnitina za mršavljenje!
UM: Lepši odbor za doček nisam mogla da poželim.

Upadam u gym a upadam i Džez u oči.

Džez: Izgledaš kao Fallen Madonna with the big boobies by Van Clomp.

Gruva `I see you baby shake that ass` i atmosfera pršti od testosterona kao novogodišnji vatromet na Trgu republike. Subotom dolazi najbolja ekipa. Momentalno se ubacujem u element i zagrevam se vrckajući pred ogledalom. Džez već cupka kod lat mašine za koju zna da je najviše volim jer me podseća na `misionarku`. Ali, đavo ne spava i pažnju mi odvlače zgibovi na 180 stepeni od ogledala u pravcu kazaljki na satu. Jebeno Vin Dizel sa kosom. Namigujem instruktorki i pokazujem 3 prsta koliko mi je u minutima potrebno da se upoznam sa prilikom.

UM: Mora da godinama vežbaš,a?
Vin Dizel: Prirodno imam jaku muskulaturu. Ovde se samo nadograđujem.
UM: Ma i ja sam prirodno zgodna. Ovde sam u poseti drugarici.
Vin Dizel: Heeehh pa i nisam te video ranije. Siguran sam da te ne bih zaboravio. Da li ti je potrebna pomoć oko spravica?
UM: Pa ne bi škodilo.

Jebeš tri minuta. Jaje kuvam duže.

Vin Dizel: Ajd za početak da ti namestimo odgovarajuću težinu a da te ne opteretimo. Kad si poslednji put bila u teretani?
UM: U trećem razredu gimnazije.
Vin Dizel: Dakle, bez tegova.
UM: Ma jok! Samo ti sipaj. Mogu ja to da podnesem. Pa nisam ja baš tako krhka kako izgledam.

Džez, UM na uvo: Prestani da se dokazuješ i ne preteruj sa tegovima, porodićeš se. I ne guzi se u tom šortsu, dekoncentrišeš mi klijentelu. Ispustiće neko teg na nogu a ja nisam baš toliko razvila posao da mogu da plaćam osiguranja.
UM, Džez na uvo: Neka rodim i mečku nema šanse da Vin pomisli da sam neka fenserka koja je došla u teretanu da pozira.
Džez, UM na uvo: Ipak moram da ti odam priznanje. Taj tvoj fensi blentavi nosić stvarno ume da nanjuši krupnu divljač. Gospodin tzv. Vin Dizel je mag u bodifitnesu i počasni je član teretane jer mi se nakon njegovog učlanjenja povećao broj vežbačica.
UM, Džez na uvo: Pa nek poginem onda na lat-u, u svom Zvezda na doručku izdanju, sa sve vodom za mršavljenje, znajući da sam poginula u rukama profesionalca.

Hop lat, hop benč klupa, hop leg press, opa i simulacija veslanja, ništa lakše! Nakon dva sata intenzivnog vežbanja, Vina sam odvela u lokalnu birtiju na kafu. Pohvalio je moju upornost i rešenost da se vratim u kondiciju i predložio da sručim dva andola na eks radi preventive od eventualne upale mišića.

UM: Ma daj, kakva upala, pa video si kako baratam laganini. Sve je to u glavi, dragi moj Vine, ovaj Milane. Biću ja dobro. Štaviše, savršeno. Dobar si ti instruktor, nekako motivišeš.

Nedelja 11h cca. Zvoni mi mobilni. Zvoni. Zvoni. ZVONI. Negde mi je pored jastuka ali jebeno ne mogu da podignem glavu da ga preciznije lociram. A ni ruku da ga dohvatim. A ni usta da opsujem. Au al` me stislo. Zvoni druga tura pa sam nekako smogla snage da stisnem dugmence za javljanje i promrljam Džez da se što pre dovuče kod mene i saspe mi kafu u grlo na slamčicu.

Džez: Gospođice svetska šampionko u bodibildingu, zaboravila si instruktoru da ostaviš broj telefona. Evo ga u gymu. Šta da kažem ako pita za tebe?
UM: Da ću rado prihvatiti trening ponovo. Kad prohodam. Za dve godine.

2 коментара: